Nastavni materijali 2.1: Kako koristiti instrument za analizu dileme
Living Democracy » Textbooks » Učestvovati u demokratiji » Prvi dio: Učešće u zajednici » NASTAVNA JEDINICA 2: ODGOVORNOST » Nastavni materijali 2.1: Kako koristiti instrument za analizu dileme(Radni list za učenike 2.2): demonstracija modela
U uputstvima učenicima se predlaže da izaberu nekoliko pitanja i o njima pažljivo razmisle. Stoga ovaj primjer obrađuje neka odabrana pitanja, ali čitalac može izabrati nešto drugo ili drugačije odgovoriti na ova pitanja. U ovom primjeru metod je važniji od načina razmišljanja. To je jedan od razloga zbog čega se ne predlaže nikakva odluka.
Primjer br. 4: Koje banane kupiti? (Radni list za učenike 2.3)
1. Prikupi informacije.
O kome/čemu je riječ?
Šta oni žele? (Kakve su njihove potrebe, ciljevi ili interesi?)
| O kome/čemu je riječ? | Ciljevi, interesi |
| Ja kao potrošač | Kupiti jeftinu hranu. Kupiti kvalitetnu hranu. |
| Supermarket | Privući kupce. Zaraditi. |
| Trgovina Fair Trade | Pomoći malim proizvođačima banana. |
| Proizvođači banana | Zaraditi i prehraniti porodicu. Prodavati dobre proizvode. Povećati proizvodnju. |
U čemu je problem/dilema?
| Kupiti jeftinije banane? | Kupiti skuplje banane? |
|
Kupovanje jeftinijih banana pomaže mi da uštedim novac za druge stvari. Ne pomoći ljudima u stanju potrebe koji, u izvjesnoj mjeri, takođe zavise od mojih odluka kod mene stvara osjećaj griže savjesti. |
Kupovanje skupljih banana pomaže malim proizvođačima banana. Kupovanje skupe hrane ima ograničenja. |
Kakve veze ovaj primjer ima sa mnom?
Direktno sam uključen(a) u globalizovano tržište. Moja odluka o tome šta kupiti direktno utiče na živote drugih ljudi.
Šta ne znamo – što ne razumijemo?
Direktno sam uključen(a) u globalizovano tržište. Moja odluka o tome šta kupiti direktno utiče na živote drugih ljudi. Međusobno se ne poznajemo, ali znamo ponešto jedni o drugima i povezani smo onim što činimo.
Ne znam koliko je hitno proizvođačima potrebna moja pomoć. Možda su drugi kupci već kupili kilograme Fair Trade banana, ali i suprotna situacija je moguća.
Koliki bi bio napor da se pronađu informacije koje nedostaju?
U svakodnevnim okolnostima moram odmah odlučiti. Moram nešto jesti, pa moram donijeti odluku i bez poznavanja cijele situacije; to je pravilo, a ne izuzetak.
2. Razmotri posljedice.
Koje su alternativne odluke?
Kakav bi učinak imala svaka od tih odluka i za koga…?
| Alternativne odluke | Alternativa br. 1: Kupiti jeftine banane |
Alternativa br. 2: Kupiti skupe banane |
| Ja kao potrošač | Bez obzira koliko je velik ili mali moj dohodak, neću primijetiti razliku. Ako je potrebno, mogu jednostavno uštedjeti odustajanjem od jednog hamburgera ili table čokolade. Stvar bi bila drukčija da sam dužan/dužna pa moram smanjiti troškove gdje god je to moguće. | |
| Proizvođač banana | Nikakva podrška. | Skromna podrška, sa značajnim učinkom (informacije o poštenom poslovanju). |
| Supermarket | Nemamo tačne brojke, ali možemo pretpostaviti da će supermarket zaraditi ako kupimo nekakve banane – bez obzira da li su jeftine ili skupe. | |
| Fair Trade trgovina | Bez podrške Fair Trade-u. | Podrška Fair Trade-u. |
3. Definiši svoje prioritete.
U kojoj mjeri razumijem posljedice svoje odluke?
Nemam cjelovitu sliku i nemam vremena da je stvaram – osim ako to ne proglasim jednim od mojih glavnih prioriteta. Prema tome, moram odlučiti da li da se oslonim na informacije koje sam dobio/dobila od drugih, u ovom slučaju od trgovine Fair Trade. One mi kažu da čak i malen doprinos mnogo znači proizvođačima u zemljama u razvoju.
Koja su mi vjerska i moralna načela bitna?
To pitanje je očito od velike važnosti. Slobodni smo da odgovorimo prema vlastitom nahođenju.
Je li moja odluka neopoziva („nema povratka”) ili je mogu naknadno ispraviti?
Ovakva odluka može se često donijeti. Danas mogu odlučiti jedno, a sutra drugo. Mogu razmisliti o svojoj odluci, ali ne mogu izmijeniti odluku koju sam u prošlosti donio/donijela.
4. Donesi odluku.
Moram li se odlučiti za jedan cilj i ugroziti drugi?
Da. Obično kupiš jeftine ili skupe banane, ali ne i jedne i druge. Kompromis – kupiti malo od svakih – nije baš uvjerljiv.
U takvim okolnostima, što mi govori intuicija? S kojom odlukom se mogu najviše poistovjetiti?
U svakodnevnom životu naša je intuicija vjerovatno najvažnija smjernica i često je pouzdanija od intenzivnog razmišljanja. Radimo ono što nam se čini najbolje. Preuzimanje odgovornosti, dakle, znači nastojati razumjeti, a ponekad i promijeniti ono što nam kaže intuicija.
