NASTAVNA JEDINICA 3: RAZLIČITOST I PLURALIZAM

Slaganje kroz neslaganje?

Kako postižemo dogovor oko zajedničkog dobra?

“La multitude qui ne se réduit pas à l’unité est confusion; l’unité qui ne dépend pas de la multitude est tyrannie.”

[Različitost koja se ne može svesti na jedinstvo je zbrka; jedinstvo koje zanemaruje različitost je tiranija.]

Blaise Pascal (1623-62)

Uvod za nastavnike

1. Veza između različitosti, pluralizma i demokratije

Različitost – neki primjeri

• Radnici i poslodavci raspravljaju o platama i radnom vremenu.
• Zagovornici zaštite okoline vode rasprave s kamionskim lobijem o planovima izgradnje nove ceste.
• Roditelji žele da više nastavnika brine o potrebama njihove djece. Predstavnici poreskih obaveznika žele smanjenje poreza.
• Ljekari i nepušači žele potpunu zabranu pušenja u kafićima i restoranima. Vlasnici nekretnina i proizvođači cigareta zagovaraju slobodu pušenja na svim mjestima.
• Mladi žele da se jedna napuštena zgrada pretvori u centar za mlade. Obližnji stanovnici boje se da će noću biti previše buke.

Pojam različitosti odnosi se na načine na koje se ljudi razlikuju – po svojim interesima, ali i na druge načine: po svom načinu života, etničkoj pripadnosti, vjeroispovijesti i vrijednostima, svom društvenom statusu, polu, generaciji, dijalektu i regiji (urbanoj ili ruralnoj, na primjer). Različitost se takođe povećava – kao obilježje društvene i ekonomske promjene.

Je li različitost problem?

Prema teorijama pluralizma, odgovor je negativan. U demokratskim sistemima, svako ko promoviše pojedinačne ili grupne interese ostvaruje ljudska prava – na primjer, javno protestovanje je ostvarivanje slobode izražavanja. Dakle, koncept pluralizma prihvata različitost – ona je činjenica, nešto „normalno“, ali predstavlja i izazov. Kako se mogu pomiriti različiti interesi različitih grupa i pojedinaca? Koje je najbolje rješenje sukoba i problema koje oni artikulišu? To je pitanje zajedničkog dobra.

Šta je zajedničko dobro?

Prema teorijama pluralizma, niko ne zna šta je zajedničko dobro prije nego što se održi javna rasprava o toj temi. Moramo se složiti oko onog što nam je najviše u interesu. Zajedničko dobro je nešto o čemu se treba dogovoriti. Pogledajmo dva gore spomenuta primjera.

• Radnici i njihovi poslodavci moraju se dogovoriti o plati koja radnicima garantuje pristojan životni standard, a poslodavcima omogućava da pod kontrolom drže troškove.
• Problem centra za mlade može se riješiti izgradnjom centra, ali i utvrđivanjem pravila kako bi se susjedi zaštitili od previše buke. Najbolje rješenje mora se pronaći kroz dijalog i pregovore, a ishod je najčešće kompromis.

Pluralizam je, dakle, povezan s konstruktivističkim pojmom zajedničkog dobra. Najprije svi učesnici artikulišu svoje različite interese, a potom traže rješenje koje je svakom prihvatljivo. Prema tome, nema ništa „egoistično“ u tome da se jasno iskažu vlastiti interesi. Naprotiv, to je dio procesa, a niko ne smije očekivati da će njegovi interesi biti u potpunosti ispunjeni. Pojam konstruktivizma naglašava da je uključen i element učenja, koji slijedi obrazac pokušaja i greške. Praksa će pokazati u kojoj mjeri je rješenje dobro, a možda će biti potrebno da se izmijeni ili poboljša – u novoj rundi rasprava i pregovora.

Na koji način je pluralizam povezan s demokratijom?

Pluralizam je oblik takmičenja. Igrači se međusobno takmiče da bi ostvarili svoje interese, a pregovori podrazumijevaju i moć i zaključivanje. Međutim, ova vrsta takmičenja osigurava da ni jedan igrač ne preuzme dominaciju. Različitost i pluralizam stvaraju poliarhiju (moć u rukama mnogih) što je društveni ekvivalent principa uzajamne kontrole u demokratskoj organizaciji. Pluralizam vodi ka liberalizmu proširujući takmičenje s ekonomije na društvo i politiku.

Kako pluralizam uspijeva mirno rješavati sukobe interesa?

Različitost i pluralizam dopuštaju veliku dozu neslaganja oko interesa i problema („sfera neslaganja“). To će funkcionisati samo ako postoji „sfera slaganja“. Pluralizam zahtijeva od građana da se dogovore oko osnovnih vrijednosti i pravila:

• Međusobno priznavanje: drugi igrači smatraju se protivnicima, ali ne i neprijateljima.
• Nenasilje: pregovori se vode mirnim sredstvima, tj. riječima, a ne fizičkom silom.
• Prihvatanje kompromisa: svi igrači shvataju i prihvataju da se odluka može donijeti samo kompromisom.
• Pravilo većine: ako se o nekoj odluci glasa, većina odlučuje.
• Pokušaj i pogreška: ako se uslovi promijene, ili se odluka pokaže pogrešnom, vode se novi pregovori.
• Pravičnost: odluke se moraju donositi u skladu s ljudskim pravima.

Kritike na račun pojma pluralizma

Kritičari naglašavaju da je u pluralističkom modelu moć u rukama mnogih, ali zbog različitosti, nejednako je raspoređena. Stoga neki igrači imaju veće šanse od drugih u takmičenju različitih interesa.

Ovaj argument ukazuje na konstitutivnu tenziju između slobode i jednakosti – konstitutivna je, što znači da je neiskorjenjiva, i sa gledišta demokratije i ljudskih prava. Pluralisti promovišu liberalno razumijevanje kompetitivne demokratije, a kritičari insistiraju na ravnopravnom shvatanju demokratije.

U pluralističkom modelu, tenzija između slobode i jednakosti jeste suština pitanja o zajedničkom dobru. Sloboda znači takmičenje, a takmičenje rađa pobjednike i gubitnike, tj. nejednakost. Prema tome, kada odlučujemo o zajedničkom dobru, igrači na terenu moraju voditi računa o potrebama slabijih.

Ima li pluralizam alternativu?

Odbacivanje pluralizma podrazumijeva popuštanje pred „autokratskim iskušenjem“. Zajedničko dobro definiše neki autoritet, a svi koji se ne slažu smatraju se neprijateljem. Komunističke partije su primjer za to. One su prisvajale isključivo pravo na vođstvo, na osnovu tvrdnje da su u stanju da definišu zajedničko dobro naučnim sredstvima. I liberalna i egalitarna demokratija su odbačene.

Konačno, alternativa pluralističkoj demokratiji jeste jedan oblik diktature. To proizilazi iz konstatacije Vinstona Čerčila da je „demokratija najgori oblik vladavine osim svih onih grugih koji su već isprobani“. Pluralistička demokratija nije oslobođena rizika, ali doima se najboljim oblikom vladavine koja se mirno nosi s različitošću svojih pripadnika.

2. Učestvovati u demokratiji – šta nudi ova jedinica

Učenici uče da učestvuju u pluralističkoj demokratiji:

• Moraju se oglasiti ukoliko žele da se njihovi interesi i ideje uzmu u obzir; učestvovati u demokratiji takođe znači učešće u pluralističkom takmičenju.
• Učestvovati u demokratiji znači pregovarati o zajedničkom dobru.
• Učestvovati u demokratiji od svih učesnika zahtijeva prihvatanje osnovnih vrijednosti međusobnog uvažavanja, nenasilja, spremnosti na kompromise i vladavinu većine.

Pristup učenju ove jedinice usmjeren je na rješavanje zadataka. Učenici uče i razumiju različitost na osnovu svojih iskustava u učionici, a pluralizam na osnovu aktivnog uključivanja u proces pregovaranja o zajedničkom dobru.

Lekcija 1: najprije se od učenika traži da razmijene svoje ideje o tome šta bi se nalazilo na prvom mjestu njihovog programa da su oni predsjednici države ili predsjednici vlade svojih zemalja. Učenici će steći iskustvo o tome da među njima postoji mnoštvo različitih mišljenja i ideja. Učionica je model za različitost u društvu kao cjelini.

Lekcija 2 i Lekcija 3: potom počinje proces pregovaranja. Učenici koji dijele isto gledište ili osnovni pristup osnivaju političke stranke (ostale vrste grupa ispuštene su u ovom modelu), dok drugi mogu izabrati samostalno nastupanje. Učenici definišu svoje ciljeve i prioritete pa potom pregovaraju. Možda će doći do odluke ili kompromisa s kojim će se svi, ili barem većina, složiti – kao u stvarnom životu. Steći će iskustvo o prednostima organizovanja u stranke, na primjer, u odnosu na pojedince u takmičenju oko stvaranja programa i utvrđivanja rješenja.

Lekcija 4: učenici iznose svoja iskustva i povratne informacije u vezi s ovom jedinicom.

Uloga nastavnika je uloga moderatora. Učenici savladavaju jedinicu kroz svoje aktivnosti. Predlažemo nekoliko kratkih uputstava od strane nastavnika kao podršku konstruktivističkom učenju kroz instrukcije o osnovnim pojmovima. Nastavnik daje odgovarajuća uputstva u trenutku kada su učenici za njih spremni. Radni listovi za učenike i materijali za nastavnike nastavna su sredstva koja sadrže potrebne informacije.

Razvijanje kompetencije: povezanost s ostalim jedinicama ove knjige

Šta pokazuje ova tabela?

Naslov ovog priručnika, „Učestvovati u demokratiji“, stavlja naglasak na kompetencije aktivnog građanina u demokratiji. Donja tabela pokazuje potencijal za sinergijske učinke jedinica sadržanih u ovom priručniku. Pokazuje koje kompetencije se razvijaju u jedinici 3  (osjenčeni red tabele). Masno uokvirena kolona pokazuje kompetencije političkog odlučivanja i djelovanja – uokvirena je zbog svoje bliske povezanosti sa učešćem u demokratiji. Ostali redovi pokazuju povezanost s ostalim jedinicama ovog priručnika: koje kompetencije se razvijaju obrađivanjem ovih jedinica, a podrška su učenicima u njihovom radu u okviru jedinice 3?

Kako možemo koristiti ovu tabelu

Nastavnici mogu koristiti ovu tabelu kao instrument za planiranje nastave u okviru obrazovanja za demokratiju i ljudska prava.

• Tabela nastavnicima pomaže da shvate sinergijske učinake koji učenicima olakšavaju obuku u cilju ponovljenog usvajanja važnih kompetencija, u različitim kontekstima koji su na različite načine povezani.
• Tabela pomaže nastavnicima koji mogu samo nekoliko lekcija posvetiti obrazovanju za demokratiju i ljudska prava: nastavnik može izabrati samo ovu jedinicu i zanemariti ostale, budući da zna da se neke ključne kompetencije, u izvjesnom smislu, razvijaju i u ovoj jedinici – na primjer, vršenje izbora, razumijevanje pluralizma identiteta, ostvarivanje prava na slobodu, odgovornost kod vršenja izbora koji utiče na druge.

NASTAVNA JEDINICA 3: Različitost i pluralizam

Slaganje kroz neslaganje? Kako se složiti oko zajedničkog dobra?