Ribarski sukob

Kako možemo riješiti dilemu oko održivosti?

Uvod za nastavnike

 

1. O čemu se radi u ovoj jedinici?

Ova jedinica bavi se problemom upravljanja zajedničkim resursima. Ako donositelji političkih odluka, firme i građani ne uspiju da riješe ovu vrstu problema, oni mogu dovesti do ozbiljnog sukoba, pa čak i rata.

Primjera radi, zamislite sljedeću svakodnevnu situaciju: u bioskopu punom posjetlaca jedna osoba niskog rasta ne uspijeva ništa da vidi jer neki div visok 1,90 cm sjedi ispred njega. Osoba niskog rasta ustaje. Međutim, sada drugi posjetioci ništa ne vide, pa i oni ustaju. Na kraju svi u bioskopu stoje. Niko ne vidi bolje nego što je prije vidio, a što je najgore, stajati je mnogo neudobnije nego sjeđeti. U stvari, sada je situacija još nepravednija jer niže osobe ne vide gotovo ništa.

Ovaj primjer ima mnogo zajedničkog s „velikim“ problemima upravljanja resursima, na primjer pretjeranim ulovom ribe. Takve je probleme teško riješiti jer imaju dvije dimenzije, kao što pokazuje primjer iz bioskopske dvorane:

  1. Koje je pravilo potrebno posjetiocima bioskopa kako bi svima bio osiguran dobar pogled? (problem)
  2. Na koji način se to pravilo može sprovesti ako ga neko u bioskopu prekrši (institucionalna dimenzija.)

Osim pretjeranog ulova, primjeri „velikih“ problema upravljanja resursima su globalno zagrijavanje, odlaganje nuklearnog otpada i pretjerano iskorišćavanje podzemnih voda. U to su uključeni mnogi igrači suprotstavljenih interesa (problem dimenzije). Na globalnom nivou ne postoji nikakva super-država koja može nametnuti pravilo jednoj suverenoj državi (institucionalna dimenzija). Međutim, pritisak problema poput globalnog zagrijavanja i klimatskih promjena raste, pa se stoga politički lideri i građani cijelog svijeta moraju potruditi da pronađu rješenje.

Igra ribolova tiče se problema pretjeranog ulova, a u centru je problem održivosti koji predstavlja prvu dimenziju ovog problema. Problem bi učenicima bio prekomplikovan ako bi uključivao i institucionalnu dimenziju; međutim, institucionalnu dimenziju moguće je dotaći proširivanjem i povezivanjem igre ribolova s jedinicom 5. Vidi uvod u jedinicu 5 radi daljih informacija o ovoj opciji.

2. Igra ribolova

Igra ribolova je glavni zadatak u ovoj jedinici u skladu s pristupom učenju kroz rješavanje zadataka. Učenici se suočavaju s problemom i moraju pronaći rješenje – pritisnuti vremenom – što je u stvarnom životu čest slučaj. Učenici se osvrću na svoja iskustva iz 3. i 4. lekcije.

U igri ribolova, učenici se suočavaju s problemom upravljanja zajedničkim resursom. Igra ima scenarijo koji je prilično jednostavan. Učenici organiziraju četiri grupe koje predstavljaju četiri posade ribara koji žive u selima oko jednog jezera. Zalihe ribe u jezeru su zajednički resurs i jedini izvor prihoda za te stanovnike. Učenicima je odmah jasno da je u zajedničkom interesu da se spriječi pretjeran ulov ribe.

Međutim, ne postoje nikakva pravila niti institucije poput npr. savjeta ribarske zajednice gdje bi akteri mogli razgovarati i raspraviti ovaj problem. Ribari nemaju nikakvu ideju o tome koliko ribe mogu loviti, a da ne poremete njenu reprodukciju. Zadatak učenika je da prepoznaju sve te probleme i preduzmu odgovarajuće korake.

Nastavnik rukovodi igrom. Prije nego što igra započne, igrači dobijaju namjerno dvosmisleno uputstvo, „Lovite ribu što više možete.“ Igrači ovo uputstvo mogu da shvate na dva načina:

  • „Kao pojedinačni tim, maksimalno povećajte svoj dohodak.“ (kratkoročna maksimalizacija profita).
  • „Kao zajednica, potrudite se da lovite što više ribe kroz duži period.“ (dugoročna održivost).

Iskustvo je pokazalo da učenici obično prihvate cilj kratkoročne maksimalizacije profita. Neke grupe ribara ulove manje i ubrzo shvate da ne samo da postaju sve siromašniji, već da nekoordinisanim naporima ne mogu da očuvaju zalihe ribe. Ubrzo nastupa scenarijo u kojem su zalihe ribe u opasnosti od iscrpljivanja, a jaz između bogatih i siromašnih u selu sve je veći. Igrači mogu pokazivati snažne emocije kada se na početku igre najprije pojavljaju pobjednici i gubitnici, pa tek potom zajednica u cjelini sklizne u siromaštvo.

Učenici su suočeni s ogromnim izazovom:

  • Moraju uložiti zajednički napor kako bi riješili nastale probleme.
  • Moraju početi da razgovaraju.
  • Moraju prikupiti informacije o reprodukciji ribljih zaliha i napraviti plan održivog ribarenja.
  • Ustanoviće da im je potreban institucionalni okvir kako bi osigurali da se svi pridržavaju određenih pravila i da su postigli dogovor oko očuvanja ribljih zaliha.
  • Konačno, moraju dogovoriti pravilo poštene raspodjele ulova.

Ova igra ribolova, usprkos svojoj jednostavnosti, učenike upoznaje sa suštinom globalnih problema 21. vijeka i nudi im iskustvo o tome što je suština politike – rješavanje hitnih problema koji su opasnost za zajednicu, pa čak i čovječanstvo.

3. Osvrt

Učenici mogu uspjeti u rješavanju problema s kojima su suočeni, a mogu doživjeti i neuspjeh. Važno je da u fazi promišljanja shvate da se neuspjeha ne treba stiđeti. Kao prvo, neuspjeh se u stvarnosti događa mnogo češće od uspjeha, a drugo, igra ribolova nije školski zadatak, već simbolizuje vrlo složen politički problem. Niko unaprijed ne zna koje je odgovarajuće rješenje nekog političkog problema; ono što moramo učiniti jeste da pokušamo da pronađemo neko rješenje.

U igri ribolova učenici su naišli na čitav niz složenih pitanja od koji se neka mogu povezati s modelom održivosti (radni list za učenike 4.2):

  • Koji je optimalni nivo ulova koji je kompatibilan s reprodukcijom ribljih zaliha?
  • Kako možemo biti sigurni da će ravnoteža maksimalnog rezultata (cilj ekonomskog rasta) i zaštita ribljih zaliha (cilj zaštite životne sredine) trajno funkcionisati, tj.danas, ali i u budućnosti?
  • Koja bi bila poštena raspodjela uloženih napora i rezultata ribarenja između četiri sela koja pripadaju toj zajednici?

Model održivosti (radni list za učenike 4.2)

Model održivosti uključuje sva tri pitanja. Ta pitanja stoje u ime tri osnovna cilja ekonomskog rasta, zaštite životne sredine i ravnoteže pravednosti u društvu; povezana su s dvije vremenske dimenzije (s interesima sadašnjih i budućih generacija) i prostornom (globalna dimenzija – sjever i jug).

Model održivosti opisuje obje dileme koje se javljaju ako neki igrač pokuša da ostvari samo jedan cilj, na primjer, profit na račun zaštite resursa, te ravnotežu ciljeva u uspješnoj strategiji postizanja održivosti. Radni list 4.3 navodi učenike da razmišljaju o posljedicama teze „ulovi što više ribe“ iz te dvije perspektive – ostvarivanja privremene zarade jednog igrača, i perspektive uspostavljanja ravnoteže održivosti.

U ovoj igri moguće je optimalno rješenje koje se može definisati brojkama; nastavnik može ponuditi to rješenje (radni list za učenike 4.4) kako bi učenicima, ako je potrebno, pružio podršku.

Ovakva analiza učenicima će pomoći da postave pitanje zbog čega je tako teško postići održivi razvoj velikih razmjera, te šta građanin pojedinac može da učini da bi pomogao ostvarivanju tog cilja.

Mogućnosti za proširivanje jedinice

1.Povezivanje jedinica 4 i 5

Kao što je gore već rečeno, učenici mogu istraživati problem institucionalnog okvira koji će najbolje odgovoriti na potrebe ribara. To mogu biti pravila i tijelo državne vlasti koje će ih sprovoditi, ili zajednički dogovor ravnopravnih stranaka. Učenici mogu nastaviti ovu igru ribolova i koristiti instituciju kao sredstvo koje će na taj način testirati.

2. Istraživački zadatak

Očito je da ova igra ribolova simboliše političke probleme, od onih koji se javljaju u lokalnoj zajednici, do onih na globalnom nivou. Kao što je već rečeno, emisije CO2 , pretjeran ulov, odlaganje nuklearnog otpada i pretjerano iskorišćavanje zaliha podzemnih voda primjeri su takvih problema.

Proučavanje jednog od njih, ili nekih sličnih problema, moguće je obraditi kao proširenje rada u razredu, ili kao istraživački projekat. U ovom slučaju učenicima je pružena prilika da na jednom času govore o svojim zaključcima i da možda rasprave koje dodatne korake treba preduzeti.

Osnovni pojam sukoba

Svi smo imali prilike da doživimo sukob i za većinu nas to je neugodno iskustvo. U pluralističkim društvima razlike između ljudi različitih interesa i vrijednosti postaju sve veće, što otvara veće mogućnosti za sukob.

Političke zajednice suočavaju se s pronalaženjem načina za rješavanje sukoba. Demokratija je sistem koji nastoji da civilizuje sukob. Nudi okvir pomoću kojeg se sukob rješava razgovorom, a ne nasiljem. Razmjena argumenata i jasno artikuliranje različitih interesa korisni su jer nude jasnu sliku potreba i interesa različitih grupa u društvu, o kojima treba voditi računa kod donošenja odluka.

U pluralističkim društvima s demokratskim ustavima, sukobi se obično rješavaju kompromisom. To najbolje funkcioniše ako je riječ o sukobu oko raspodjele nedovoljnih resursa, npr. prihoda, vremena, vode, itd. Sukobi koji se zasnivaju na ideologiji – različite vrijednosti, vjerska uvjerenja i sl. mnogo se teže rješavaju kompromisom; ovdje je potrebno pronaći neki model mirnog suživota. Sukobi koji proizlaze iz identiteta – boje kože, etničkog porijekla – ne mogu se riješiti već ih mora obuzdati „jaka država“.

Mogućnost sukoba postoji svuda i uvijek tamo gdje su ljudi u interakciji. U obrazovanju za demokratiju i ljudska prava učenici mogu da nauče kako da prihvate sukob kao nešto „normalno“ čega se ne treba bojati. Moraju steći vještine pomoću kojih će sukob rješavati pregovaranjem i odgovornošću – pokazivanjem spremnosti da uzmu u obzir gledišta i interese drugih i da štite prava svih na učešće u mirnom rješavanju sukoba. Ovaj priručnik treba stoga čitati kao zbirku za uvježbavanje vještina potrebnih za rješavanje sukoba. Učestvovati u demokratiji znači učestvovati u rješavanju sukoba.

Razvijanje kompetencije: povezanost s ostalim jedinicama ovog priručnika

Šta prikazuje ova tabela

Naslov ovog priručnika, „Učestvovati u demokratiji“, stavlja naglasak na kompetencije aktivnog građanina u demokratiji. Donja tabela prikazuje mogućnosti sinergijskih učinaka nastavnih jedinica ovog priručnika. Iz tabele se takođe vidi koje kompetencije se razvijaju u jedinici 4 (osjenčeni red tabele). Masno uokvirena kolona pokazuje kompetencije političkog odlučivanja i djelovanja – istaknuta je zbog njihove velike povezanosti sa učešćem u demokratiji. Redovi ispod toga pokazuju povezanost s ostalim jedinicama ovog priručnika: koje kompetencije razvijaju te jedinice kao podršku učenicima u jedinici 4?

Kako možemo koristiti ovu tabelu

Nastavnici mogu na različite načine da koriste ovu tabelu kao instrument za planiranje nastave obrazovanja za demokratiju i ljudska prava.

  • Tabela pomaže nastavnicima koji mogu samo nekoliko nastavnih časova da posvete obrazovanju za demokratiju i ljudska prava: nastavnik može izabrati samo ovu jedinicu i zanemariti ostale budući da zna da se neke kompetencije, u izvjesnoj mjeri, razvijaju i u ovoj jedinici – kao na primjer preuzimanje odgovornosti, analiziranje problema, vještina pregovaranja.
  • Tabela pomaže nastavnicima da iskoriste sinergijske učinke koji pomažu da se učenici iznova treniraju u cilju razvijanja važnih kompetencija i to u kontekstima koji su na različite načine povezani. U tom slučaju nastavnik bira i kombinuje nekoliko jedinica.
Jedinice Dimenzije razvijanja kompetencije Stavovi i vrijednosti
Politička analiza i procjena Metodi i vještine Učestvovati u demokratiji. Političko odlučivanje i djelovanje
4. Sukob

Sukob i analiza dileme.

Međuzavisnost.

Održivost.

Prepoznavanje složenih problema.

Pregovaranje.

Dogovaranje koordinisane politike.

Spremnost na postizanje kompromisa.

Odgovornost.

2. Odgovornost Analiza dileme. Razmatranje posljedica donesenih odluka. Međusobno uvažavanje.
3. Različitost i pluralizam. Mogućnost sukoba u pluralističkim društvima. Pregovaranje.
5. Pravila i propisi „Pravila su instrumenti” za rješavanje sukoba. Analiza problema i rješenje. Stvaranje i primjena institucionalnog sistema pravila za rješavanje sukoba.
6. Vlast i politika Politika – postupak rješavanja problema i sukoba. Opis i analiza postupka političkog odlučivanja. Učešće u javnim raspravama o donošenju odluka.
7. Jednakost Sukob između grupa koje predstavljaju većinu odnosno manjinu. Stvaranje uslova za uspostavljanje ravnoteže interesa. Prihvatanje gledišta drugih.
8. Sloboda Izgovorena riječ – sredstvo civilizovanog rješavanja konflikta. Raspravljanje Strategije argumentovanja. „Duh volterijanstva”: uvažavanje slobode mišljenja i izražavanja za sve.

NASTAVNA JEDINICA 4: SUKOB – ribarski sukob

Kako možemo riješiti dilemu oko održivosti?

Tema lekcije Razvijanje kompetencije/ ishodi učenja Zadaci za učenike Materijali i sredstva Metod

Lekcija 1

Igra ribolova (1)

Analiziranje složene situacije, donošenje odluka pod pritiskom vremena.

Učenici postaju svjesni dilema koje prate uspostavljanje održivosti.

Učenici prepoznaju probleme i utvrđuju rješenja i strategije.

Nastavni materijali 4.1-4.4.

Džepni kalkulator ili kompjuter.

Trake papira(veličina A4), flomasteri.

Učenje kroz zadatke.

Lekcija 2

Igra ribolova (2)

Pregovaranje da se postigne kompromis.

Međuzavisnost, sukob interesa.

Učenici analiziraju složeni problem. Učenici (moraju) sarađivati u cilju postizanja zajedničkog rješenja. Isto kao u  lekciji 1. Učenje kroz zadatke.

3.lekcija

Kako možemo uloviti „što više ribe“?

Analitičko razmišljanje: povezivanje iskustva s apstraktnim pojmom ili modelom.

Model ciljeva za postizanje održivosti.

Učenici se osvrću na svoja iskustva s igrom ribolova. Radni list za učenike 4.2. Radni list 4.3 (neobavezno).

Izvještavanje.

Plenarna rasprava. Individualni rad.

Lekcija 4

Kako možemo postići održivost?

Analiza i procjena: Osvrt na iskustvo kroz analizu pojma.

Inicijative snažno utiču na naše ponašanje. Učinak inicijativa može se provjeravati pravilima (izvana) ili kroz odgovornost (samokontrola).

Učenici primjenjuju pojmove na svoje lično iskustvo. Radni list za učenike 4.2.

Prezentacije.

Plenarna rasprava.

Izlaganja nastavnika.