NASTAVNA JEDINICA 5: PRAVILA I PROPISI

Kakva nam pravila najviše odgovaraju?

„Pravila su instrumenti” – konstruktivistički pristup razumijevanju institucija

Ovaj slogan sažima bitnu konstataciju o kojoj je riječ u ovoj jedinici. Pravila, zakoni, ustavi i Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima mogu se podvesti pod pojam institucije. U ovom priručniku na institucije se gleda kao na proizvode – ljudi su stvorili institucije da bi ispunile određenu svrhu. U tom smislu, „pravila – ili uopšteno govoreći, institucije – jesu instrumenti.“

Institucije su instrumenti koji služe svrhama poput ovih:

• Rješavaju ozbiljne probleme u društvu;
• Neutrališu potencijalne izvore sukoba, jer osiguravaju stabilnost i sigurnost;
• Definišu odnose moći između društvenih grupa s različitim interesima; na taj način štite slabije, ili isključivo daju sredstva moći nekoj grupi ili čak pojedincima.

Prema tome, da bismo razumjeli institucije, moramo razumjeti svrhu ili interes koji su njihovi autori imali na umu. Institucije su složeni sistemi koji rješavaju složene probleme. Oni su posljedica procesa pregovaranja i sukoba, revolucije ili reforme. U demokratijama je institucionalni razvoj proces kolektivnog učenja koji se događa u okviru proceduralnih pravila, budući da se ustavi moraju mijenjati oprezno i odgovorno.

Učenici shvataju pojam institucije kroz uspostavljanje jedne od njih

Ovaj ključni uvid – konstruktivistička dimenzija institucionalnog razvoja – prepoznaje se u ključnom zadatku ove jedinice. Učenici se suočavaju s političkim problemom i zadatak im je da izmisle sistem pravila za njegovo rješavanje. Postaju svjesni problema s kojima se bave kreatori institucija i u stanju su da analiziraju Ustav i zakone svoje zemlje, kao i ljudska prava, mnogo oštroumnije, fokusirajući se na svrhu institucija, a ne na izolovane dijelove pravila i propisa.

Ova verzija jedinice 5 zamišljena je kao nastavak jedinice 4, ali može se obrađivati kao zasebna jedinica koja se sastoji od četiri lekcije (vidi u nastavku dalje pojedinosti u vezi s ovom mogućnošću). Obje varijante postavljaju isti zadatak i bave se istom temom. Problem s kojim se učenici bave jeste kako bi ribarska zajednica trebalo da održivo upravlja svojim zajedničkim resursom, zalihama ribe u jezeru (za model ciljeva koji se tiču održivosti vidi radni list za učenike 4.2). Potrebno je riješiti barem sljedeća četiri problema:

1. Kako ribari mogu izbjeći pretjeran ulov i uništavanje ribljih zaliha?
2. Kako ribari mogu ostvariti najbolji rezultat?
3. Kako ribari mogu postići pravednu raspodjelu dohotka?
4. Kako ribari mogu dugoročno ostvariti te ciljeve, sada i ubuduće?

Učenici imaju ključ za rješenje ovih problema. Radni list za učenike 4.4 sadrži brojke optimalnog održivog ribljeg ulova (42 tone). Ribarima je potreban sistem pravila kojim će se kontrolisati njihovo ponašanje u ostvarivanju tih ciljeva. Zadatak učenika je da izrade takav sistem. Uopšteno govoreći, mogu birati između pristupa koji podrazumijeva „državu“ ili „ugovor“. Oba ova pristupa imaju prednosti i mane (vidi radni list za učenike 5.2).

Oba pristupa su u nekim slučajevima dobro funkcionisala, dok su u drugima doživjela neuspjeh.¹⁴ Da bismo vidjeli da li rješenje do kojeg su učenici došli funkcioniše ili ne, moramo ga ispitati, što znači igrati nekoliko krugova igre ribolova (vidi jedinicu 4) kao proširenje ove jedinice. Jedinice 4 i 5 mogu se stoga kombinovati kako bi predstavljale laboratoriju za institucionalni razvoj i održivo upravljanje resursima – što je fantastičan projekt, ali oduzima mnogo vremena.

Jedinica – model koji odražava stvarnost

Kao i jedinica 4, i ova jedinica zamišljena je kao igra. Učenici završavaju jedinicu 4 s idejom rješavanja problema pretjeranog ulova prihvatanjem cilja koji podrazumijeva održivost (vidi radni list za učenike 4.2). Raspravljali su o tome koja bi vrsta institucionalnog okvira bila primjerena (Lekcija 4), ali nijesu to pitanje dubinski istražili. Ova verzija jedinice 5 nastavak je igre ribolova, ali s drugačijim fokusom: kakva pravila ili zakoni najviše odgovaraju ribarskoj zajednici?

Peta jedinica simulira proces uspostavljanja i dogovaranja institucionalnog okvira za ribarsku zajednicu. Učenici stoga ponovo preuzimaju ulogu članova ribarske zajednice, ali s drugačijim zadatkom. Kreiraju sistem pravila. Model svodi složenost na naglašavanje nekih vidova koji su važni za problem koji se proučava, a ova igra nije nikakav izuzetak. Ovdje igrači ne treba da brinu o ribarenju i osiguravanju sredstava za život. Nema vanjske sile koja bi prekinula njihove rasprave. Model igre stavlja naglasak na stvaranje sistema pravila. Kao i u stvarnom životu, pregovori mogu propasti – igrači možda neće postići dogovor. U tom smislu se kriterijumi za uspjeh političkih pregovora i proces učenja u obrazovanju za demokratiju i ljudska prava razlikuju. Učenici mogu mnogo naučiti u situaciji neuspjelog pregovaranja.

Uloga nastavnika – rukovodilac igre i predsjedavajući

Kao rukovodilac igre, nastavnik ima (čak i) manju mogućnost davanja ulaznog doprinosa nego tokom ribarske igre. Kontroliše vrijeme i tako strukturira cijeli proces. U protivnom se takva igra ne bi mogla igrati u razredima u kojima se predaje obrazovanje za demokratiju i ljudska prava. Nastavnik ne smije da nagovara učenike da donesu neku konkretnu odluku. Postupak odlučivanja je otvoren – može propasti ako se učenici ne mogu dogovoriti o načinu, jer su moguće različite odluke. Razlozi zbog koji učenici donose odluku jednako su zanimljivi kao i sam rezultat.

Kako iskoristiti jedinicu 5 kao zasebnu jedinicu koja se sastoji od četiri lekcije

Osnovna koncepcija jedinice ostaje ista. Sljedeće izmjene omogućavaju da se jedinica obrađuje kao cjelina od četiri lekcije:

Učenici funkcionišu kao savjetnici ribarske zajednice, a ne kao građani. Savjetnici formiraju timove koji izrađuju sisteme pravila, raspravljaju o njima i konačno dogovaraju model koji žele da predlože zajednici.

Prva lekcija posvećena je proučavanju problema. Učenici dobijaju primjer jednog ribarskog sukoba (radni list za učenike 4.1 i rješenje problema održivosti – radni listovi za učenike 4.2, 4.4). Učenici stoga treba da riješe i taj problem, ali mogu se fokusirati na pitanje koja pravila mogu podstaknuti, kontrolisati ili čak prisiliti ribare da podrže cilj održivog ribarenja. Učenici se moraju pozabaviti i pitanjem siromaštva.

Uz ovakve izmjene, jedinica može pratiti koncepciju predloženu za integrisanu verziju jedinice 5.

Razvijanje kompetencije: povezanost s drugim jedinicama u ovom priručniku

Šta prikazuje ova tabela

Naslov ovog priručnika, „Učestvovati u demokratiji“, stavlja naglasak na kompetencije aktivnog građanina u demokratiji. Tabela pokazuje potencijal sinergijskih učinaka između pojedinih jedinica ovog priručnika. Iz tabele je vidljivo koje se kompetencije razvijaju u jedinici 5 (osjenčeni red u tabeli). Masno uokvirena kolona pokazuje kompetencije političkog odlučivanja i djelovanja – istaknute su zbog njihove povezanosti sa učešćem u demokratiji. Redovi u nastavku pokazuju povezanost s ostalim jedinicama u ovom priručniku: koje kompetencije se razvijaju u tim jedinicama, a koje su podrška učenicima u jedinici 5?

Kako možemo koristiti ovu tabelu

Nastavnici mogu koristiti ovu tabelu kao instrument za planiranje nastave obrazovanja za demokratiju i ljudska prava na različite načine.

• Tabela pomaže nastavnicima koji samo nekoliko lekcija mogu posvetiti obrazovanju za demokratiju i ljudska prava: nastavnik može izabrati samo ovu jedinicu i preskočiti ostale, jer zna da se neke ključne kompetencije, u izvjesnom smislu, razvijaju i u ovoj jedinici – na primjer, analiziranje problema, ocjenjivanje djelotvornosti pravila, istraživanje važnosti lične odgovornosti.
• Tabela pomaže nastavnicima da iskoriste sinergijske učinke koji pomažu da učenici uzastopno uvježbavaju važne kompetencije i to u različitim, međusobno povezanim kontekstima. U tom slučaju nastavnik bira i kombinuje nekoliko jedinica.

UNASTAVNA JEDINICA 5: Pravila i propisi – Kakva nam pravila najviše odgovaraju?

Igra donošenja odluka

14. Vidi Elinor Ostrom, Governing the Commons. The Evolution of Institutions for Collective Action (Upravljanje običnim građanima, Evolucija institucija za kolektivno djelovanje), Cambridge University Press, 1990.