Lekcija 1: „Naš najurgentniji problem je …“
Living Democracy » Textbooks » Učestvovati u demokratiji » Drugi dio – Učešće u politici: rješavanje sukoba, rješavanje problema » NASTAVNA JEDINICA 6: VLAST I POLITIKA » Lekcija 1: „Naš najurgentniji problem je …“Rasprava o utvrđivanju političkog programa
|
Ova tabela sažima informacije koje su nastavniku potrebne u svrhu planiranja i izvođenja časa. Razvijanje kompetencije odnosi se direktno na obrazovanje za demokratiju i ljudska prava. Cilj učenja pokazuje šta učenici znaju i razumiju. Zadatak (zadaci) koji se daju učenicima, uz metod, važni su sastavni dijelovi procesa učenja. Kontrolni popis materijala predstavlja pomoć u pripremi časa. Raspored vremena nastavniku omogućava okvirno planiranje vremena. |
|
| Razvijanje kompetencije | Procjena: donošenje odluke o izboru, obrazlaganje izbora. Participacija: međusobno uvažavanje ličnog iskustva, interesi i vrijednosti. |
| Cilj učenja | Politički problem je spor, a ne činjenica. Hitan je i zahtijeva djelovanje. Pogađa zajednicu. Budući da se radi o različitim interesima, ideologijama i vrijednostima, pitanje je da li problem treba uključiti u politički program. U demokratiji, građani koji participiraju u takvim raspravama ostvaruju slobodu mišljenja i izražavanja. Mediji takođe snažno utiču na utvrđivanje programa (sloboda štampe). |
| Zadaci za učenike | Učenici održavaju raspravu o utvrđivanju političkog programa. |
| Materijali i sredstva | Flip chart i flomasteri različitih boja, ljepljiva traka. |
| Metod | „Zid tišine“ – grupni rad. Izlaganja i rasprava. |
| Raspored vremena | 1. Zid tišine. 15 min. |
| 2. Izlaganja. 10 min. | |
| 3. Osvrt; uvod u istraživački zadatak. 15 min. | |
Informacije„Zid tišine” je brainstorming metod kao podrška učenicima koji su zatvoreniji ili im je potrebno malo više vremena za razmišljanje prije nego što odluče da nešto kažu. Rad u tišini pomaže koncentraciji učenika pa su njihove konstatacije zanimljivije i smislenije. „Zid tišine“ je primjer koji paradoksalno pokazuje da strogi sistem pravila podstiče slobodu te da nije ograničavajući faktor. Učenici nastupaju u ulozi stručnjaka; ne mogu dati „netačan” odgovor na ključno pitanje. Učenici u učionici simuliraju javnu raspravu o utvrđivanju političkog programa. Njihovo im iskustvo pomaže da bolje razumiju model političkog ciklusa, budući da je rasprava o utvrđivanju programa prva faza modela političkog ciklusa. Tako stvaraju materijal koji mogu opširnije obrađivati u okviru istraživačkog zadatka (lekcije 2 i 3). Konstruktivistički pristup odgovara konstruktivističkoj metodi definisanja i rješavanja političkih problema u demokratskim sistemima jer je nastao po uzoru na politički ciklus. |
Opis lekcije
1. „Zid tišine”17
Učenici su u grupama od po pet učenika. Svaka grupa sjedi u polukrugu, okrenuta prema flip chart-u fiksiranom na zidu. Svaka grupa i ima dva ili tri flomastera različitih boja. Rade u tišini. U vremenu od 10 minuta svaki učenik daje svoj minimalni doprinos jednom konstatacijom. Treba dovršiti sljedeću rečenicu:
„Po mom mišljenju, naš najurgentniji problem je ….“
Učenici reaguju na rečenice ili riječi koje su već napisane i mogu pisati koliko žele i kad god žele. Ako je potrebno, grupi se može dati još jedan list papira sa flip chart-a. Učenici mogu takođe da povežu izjave koristeći strelice, crte i simbole kao što su upitnici i uskličnici. Njihov poster će poslužiti kao zapisnik o raspravi koju su vodili.
Nastavnik s određene udaljenosti prati raspravu. Ne interveniše i ne učestvuje u tihoj raspravi, ali nadzire da li učenici poštuju pravila – posebno pravilo o radu u tišini.
2. Izlaganje
Kada istekne vrijeme predviđeno za pisanje, posteri treba da budu izloženi kako bi ih svi učenici mogli vidjeti. Učenici se okupljaju oko postera u dva velika polukruga. Grupe naizmjenično obrazlažu svoje postere ostalim učenicima. Svaki učenik bira rečenicu koja nije njegova i pročita je razredu, ukratko obrazlažući razloge svog izbora. Često učenici stavljaju naglasak na jednu ili dvije izjave. Rasprava ne započinje prije nego što svi učenici iz svih grupa ne kažu šta žele.
Nastavnik zapisuje izjave učenika u rubriku pod zajedničkim naslovom (zavisno od onoga što učenici kažu) koja je dio tabele koja se nalazi na tabli ili flip chart-u. Evo primjera:
| Naš najurgentniji problem je … | ||||
| Ekonomija | Sigurnost | Životna sredina | Društvo | … |
| Borba Nezaposlenost Više radnih mjesta za mlade … |
Automobilske nesreće … |
Smanjivanje CO2 emisija … |
Unapređenje škola Podrška mladim ženama … |
… |
Nastavnik može zadatak upisivanja prepustiti učenicima. Učenici koji iznose svoja mišljenja i ostatak razreda učestvuju u izboru novih kategorija i odlučuju u koju će rubriku unijeti svaku pojedinu konstataciju.
3. Osvrt
„Zid tišine“ simulira utvrđivanje političkog programa. Dakle, čemu po mišljenju učenika treba dati prednost? Slaže li se razred s problemom koji zaslužuje prvenstvo? Tabela pomaže učenicima da odgovore na to pitanje. Ona pokazuje da li učenici naglašavaju probleme koji se nalaze u određenoj kategoriji i mogu li se unosi povezati (vidi gornju kolonu koja se odnosi na ekonomiju).
Učenici možda neće biti spremni da se slože oko nekog problema. Moraju li? To je pitanje koje zaslužuje da se o njemu razmisli.
Kao prvo, učenici žive u slobodnoj zemlji. Mogu izabrati koji god problem smatraju važnim i promovisati ga u javnosti. Kao drugo, resursi su malobrojni – to nije samo pitanje novca i sredstava poreskih obveznika, već i vremena i energije te na kraju, premda ne i manje važno, pažnje javnosti. Mnogi ljudi se mogu istovremeno nositi samo s ograničenim brojem problema i brzo gube interes; neki mediji služe i povećavaju tendenciju prema „programu sa samo jednim problemom“.
Učenici mogu takođe smatrati da je ovaj proces utvrđivanja programa nepravedan pa možda čak i „glup“ jer problemi koje smatraju važnima nijesu uspjeli privući pažnju javnosti koju zaslužuju. Ko će ispravljati te „pogrešne“ odluke?
Odgovor je – sami učenici, ako smatraju da se nešto mora učiniti. U stvari, oni organiziraju stranke s različitim ciljevima i vrijednostima (“ideologija”) koje su trajni protagonisti u raspravama o utvrđivanju programa djelovanja (npr. radnici, stručnjaci za zaštitu životne sredine, aktivisti za zaštitu prava manjina).
Ova rasprava otvara zanimljiv put ka razumijevanju svrhe koju stranke ispunjavaju. Vidi predlog dodatnog istraživačkog zadatka na kraju ovog poglavlja.
4. Istraživački zadatak
Nakon što im je to saopšteno, učenici mogu slijediti svoje vlastito interesovanje. Nastavnik obavještava učenike da imaju mogućnost detaljnog proučavanja problema prema vlastitom izboru. Da bi pripremili istraživački zadatak, učenici moraju prikupiti materijale iz štampanih ili elektronskih medija o problemu koji su odabrali. Treba da traže ne samo rasprave o utvrđivanju programa, već i sve informacije koje se mogu pronaći o odlukama koje su donijete ili sprovedene, statističkim podacima, izjavama političkih stranaka, lobistima, nevladinim organizacijama, itd.
17. Izvor: Podučavati demokratiju: Zbirka modela za obrazovanje za demokratiju i ljudska prava, Knjiga VI, izdanje Savjeta Evrope, Strasbourg 2008, Zadatak 7.1, str. 62.
