Politički ciklus je instrument za političku participaciju

Ova tabela sažima informacije koje su nastavniku potrebne u svrhu planiranja i izvođenja časa.

Razvijanje kompetencije odnosi se direktno na obrazovanje za demokratiju i ljudska prava.

Cilj učenja pokazuje šta učenici znaju i razumiju.

Zadatak (zadaci) koji se daju učenicima, uz metod, važni su sastavni dijelovi procesa učenja.

Kontrolni popis materijala predstavlja pomoć u pripremi časa.

Raspored nastavniku omogućava okvirno planiranje vremena.

Razvijanje kompetencije Metodi: imati i slušati izlaganja.
Participacija: prepoznati mogućnosti za političku participaciju.
Cilj učenja Model služi kao instrument za analizu dijela složene cjeline. Politika ima dvije dimenzije: rješavanje problema i borbu za moć. Model političkog ciklusa stavlja naglasak na prvu.
Zadaci za učenike Učenici se međusobno obavještavaju o rezultatima.
Učenici se osvrću na proces i rezultat njihovog rada.
Materijali i sredstva Radni listovi za učenike 6.2, s bilješkama učenika.
Method Izlaganja na otvorenom, plenarna rasprava.
Time budget 1.Izlaganja učenika. 15 min.
2. Rasprava i osvrt. 25 min.


Opis lekcije

1. Izlaganja učenika

Lekcija započinje sa izlaganjem učenika. Grupe učenika sjede u školskim klupama koje su smještene uza zid, ostavljajući tako otvoreni prostor u sredini učionice. Svaka gurpa imenuje govornike koji se smjenjuju predstavljajući svoje grupe. Učenici tako mogu odlaziti do drugih grupa i čuti njihove rezultate.

Ovakav decentralizovani razmještaj omogućava istovremenu aktivnost učenika. Nijedan učenik na kraju neće imati potpunu sliku. To bi zahtjevalo mnogo više vremena, a količina informacija bila bi prevelika da se upamti.

Nastavnik se pridružuje učenicima i sluša, ne postavlja pitanja i ne komentariše.

2. Rasprava i osvrt

Učenici se okupljaju za plenarnu raspravu. Sjede u krugu ili polukrugu kako bi bili okrenuti jedni prema drugima.

Najprije se učenici i nastavnik moraju dogovoriti o programu. Nastavnik predlaže da se fokusiraju na model političkog ciklusa, a ne na probleme koje su proučavali, a učenici bi trebalo da su se dogovorili prije nego što počne rad na lekciji, kao što je predloženo.

Nastavnik postavlja otvoreno pitanje i potom daje riječ učenicima:

„Šta je dobro funkcionisalo kada ste model političkog ciklusa primijenili na konkretan primjer, a što nije funkcionisalo?”

Učenici odgovaraju u ulozi stručnjaka i osvrću se na svoje iskustvo u istraživačkom zadatku. Mogu izvještavati o tehničkim problemima, kao što je pribavljanje informacija, ili nedostatak vremena. Mogu se, na primjer, pozivati na analitičke teškoće, odlučujući o tome kojoj fazi pripada neki konkretan događaj: utvrđivanje programa, rasprava o odlukama ili reakcija na ishod neke odluke. Mogu iznositi i svoja razmišljanja o samom modelu, pitajući se da li on tačno odražava stvarnost.

Nije potrebno komentarisati i odgovarati na svaku temu koju učenici pokreću, ali naravno da učenici i nastavnik to mogu da rade i u skladu s tim da planiraju svoje vrijeme.

Postoje najmanje tri ključne konstatacije koje se tiču modela političkog ciklusa, a zaslužuju da se o njima razmisli (vidi nastavni materijal 6.2). Nije neophodno da nastavnik sve iznese; to je samo jedna mogućnost. Konstatacija može biti korisna kao odgovor na učeničke komentare. U protivnom, nastavnik bira jednu ili više njih kao kratak doprinos zaključivanju rasprave.