Vježba 8.2. – Strukturisani pristup rješavanju konflikta

Living Democracy » Textbooks » Podučavati demokratiju » Poglavlje 8 – Kako se nositi s konfliktima » Vježba 8.2. – Strukturisani pristup rješavanju konflikta

Obrazovni ciljevi	Učenici uče tehniku rješavanja konflikta. Razumiju da rješavanje problema umnogome zavisi od vještina koje se mogu naučiti.
Materijali	Paket materijala za učenike: “Rješavanje konflikta u šest faza”. Časopisi i novine.

Nastavnik opisuje konfliktnu situaciju u kojoj nema definisanog rješenja (primjer: jedan učenik ismijava drugog učenika koji dolazi iz strane zemlje i govori sa jakim stranim naglaskom).
Situacija se može opisati pomoću igranja uloga. Učenici razgovaraju kako da riješe sukob. Pri tome, učenici mogu da predvide dijelove modela koji će kasnije koristiti u ovoj lekciji ili postavljati pitanja na koje model može dati odgovor.
Radni list pod naslovom “Rješavanje konflikta u šest faza” podijeli se polovini učenika koji ga čitaju u tišini.
Druga polovina učenika bira izvještaj o konfliktu iz časopisa ili novina. Mogu se takođe osloniti na vlastito iskustvo ili na informacije iz prve ruke.
Učenici se razvrstavaju u grupe od po četiri od kojih su dva učenika pročitala rješenje problema i dva koja su definisala moguće konflikte.
Učenici biraju jedan konflikt i testiraju ideje rješavanja konflikta.
Dva učenika predstavljaju protivnike, druga dva imaju ulogu medijatora, koristeći radni list kako bi našli rješenje.
Naknadna plenarna sjednica:
Koje ste konflikte pokušali da riješite?
Na koji ste način pokušali da ih riješite?
Da li vam je (i kako) pomogao model rješavanja konflikata?

Učenici se usredsređuju na proučavanje primjera i upoređuju svoja rješenja.
Kad se učenici upoznaju s procedurom ona se može primijeniti na rješavanje konfliktnih situacija koje se mogu pojaviti u razredu.

1. Identifikovati potrebe. “Šta vam je potrebno (šta tačno želite?)”	Svaka osoba koja je uključena u konflikt trebalo bi da odgovori na ovo pitanje bez optuživanja ili krivljena druge strane.
2. Definisanje problema. “Šta mislite u čemu je problem u ovom slučaju?”	Cijeli razred može pomoći da se pronađe rješenje koji će odgovoriti potrebama onih kojih se tiče. Protivnici moraju biti sposobni da prihvate ovu definiciju.
3. Tražiti brojna rješenja. “Ko se može sjetiti mogućeg rješenja za problem?”	Svi učenici mogu doprinijeti sa svojim odgovorima. Odgovore treba zapisati, bez komentarisanja, osuđivanja, ili ocjenjivanja. Cilj ove faze jeste da dođemo do što je moguće više rješenja.
4. Ocijenite rješenja. “Da li biste li bili zadovoljni ovim rješenjem?”	Svaka strana u sukobu ocjenjuje alternative, objašnjavajući koje su prihvatljive, a koje nijesu.
5. Odlučite koja su rješenja najbolja. “Prihvatate li oboje ponuđeno rješenje? Da li je problem riješen?”	Mora biti jasno da obje strane prihvataju rješenje. Moramo cijeniti njihove napore da pronađu rješenje.
6. Vidjeti kako se rješenje primjenjuje. “Ajde da još jednom porazgovaramo o rješenju i da budemo sigurni da je problem stvarno riješen.”	Trebalo bi napraviti plan za evaluaciju rješenja U zavisnosti od prirode konflikta i starosti protivnika, evaluacija se može sprovesti nakon par minuta, sati ili dan kasnije.